„Zbirka savremenih medija XX stoljeća“ rezultat je trogodišnjeg istraživanja načina mogućnosti organizacije specifičnog materijala zatečenog u Muzeju grada Zenice. Ideja je da se po prvi put u historiji savremene bh muzeografije postavi zbirka koja bio na naučnoj i stručnoj osnovi baštinila materijal nastao u sferi medija.
Iako u savremenoj evropskoj i sjevernoameričkoj kulturi muzejske
ustanove koje baštine ovu vrstu nasljeđa nisu nepoznanica i odavno
djeluju, u Bosni i Hercegovini tek treba preduzeti prve ozbiljne korake u
domenu istraživanja i postavljanja ove vrste zbirke.
Tradicionalni mediji svakako su fotografija, radio, strip, plakat, film,
štampa… Mada novi mediji sadrže elemente koji odlikuju tradicionalne
mas-medije naše se određenje ka koncepciji zbirke neće mijenjati.
Naime, upravo pojava novih medija, te tehnološki napredak, uslovljavaju ograničavanje interesa za eksponate prihvatljive kao ilustrate razvoja mas-medija.
Austrijsku salon-kameru nećete naći u svakodnevnoj upotrebi, niti radio `Kosmaj`, a u opasnosti su od potpunog zaborava i gramofoni, video-rekorderi, video-vrpce, ploče, audio-kasete i sl. Svijet grabi koracima od sedam milja u susret homo tehnicusu, te su ove sprave, što su započele revoluciju u komunikaciji, već na ivici istrebljenja, pa ih moramo svrstati u zaštičene vrste.
Što mi zapravo pokušavamo učiniti? Želimo pokazati kako je
fotografija oslobodila slikarstvo potrebe za kopiranjem realnosti (na
Platonovu žalost), te evoluirala od dokumentarne do umjetničke, kako je
plakat od pukog komada papira koji služi u promotivne svrhe izrastao u
kreativni pothvat, i multimedijalni, kako su pokretne slike i romani u
slikama promijenili percepciju čovječanstva, budimo skromniji, Bosanaca…
Prvi foto-aparati, zapravo salon kamere u upotrebi su u BiH još za
vremena austrougarske aneksije. Dakle, potkraj XIX i početkom XX
stoljeća umijeće fotografije odomaćilo se i kod nas… Za kratkog perioda
ankesije Bosanci su upoznali/čuli muziku s gramofona. Istina, prvotni
modeli, sa i bez trube, pokretani su uz pomoć kurble, ali, kako god,
bijaše to čudo neviđeno…
No, noviteti su kako došli tako i otišli…
Trebalo je sačekati izvjesno vrijeme da zahuktala mas-medijaska revolucija uhvati korijena na Balkanu…
S riječima Đorđa Lukića – Cige “Smrt fašizmu – sloboda narodu! Ovdje radio Sarajevo!” počelo je emitiranje Radia Sarajevo, dakle 10. Aprila 1945. Do prvog dnevnika čekali smo sedam godina. Televizija Sarajevo počela je emitiranje programa 1961. Tadašnju redakciju činilo je troje zaposlenika, koji su iako malobrojni obezbjedili prvi tv prijenos iz BiH: 27. Juli 1961. Dvadesetogodišnjica ustanka, održana u Šehitlucima kod Banje Luke.Podsjetimo BBC je započeo stalno emitiranje tv programa još 1936.
No, uprkos kašnjenu, mas-mediji su kod nas odigrali značajnu ulogu u interakciji sa konzumentima, učestvujući kao sukreator masovne svijesti, glavnih kulturoloških procesa, njegovanja sub kultura…
Pokraj prvog radio aparata, koji su u narodu popularno zvali `radion` okupljali su se, cijelo selo, ili komšiluk u gradu, slušali… Sačuvati i oživjeti tu atmosferu, dijelom, uključivanjem `radiona` u našoj postavci svakako je zahvalna zadaća… Kao i prvi tv u boji, koji je šokirao naše roditelje… Treba sjetiti i na damu što sluša “Na lijepom plavom Dunavu”, dok njen udvarač nemilice okreće kurblu na gramofonu… Svi ti značajni trenuci, manje ili više važni, intimni ili društveni, sačuvani su dijelom u tim mističnim spravama iz kojih progovara tajanstveni glas spikera ili buči orkestar… Bila to fotografija vjenčanja sasvim beznačajnog para u bjelosvjetskim razmjerama ili fotografija sa suđenja Gavrilu Principu, foto-aparati, kamere, diktafoni, zabilježili su mnogo što iz života što bi inače nepovratno nestalo… Stoga, ne smijemo dopustiti da i oni nestanu, toliko im dugujemo.